Jul 14, 2023

Gde je, šta radi kritika u srpskom advertajzingu?

Odmah na početku ovog teksta ću reći da nemam prevelike zablude - marketing u našoj zemlji, takvoj kakvoj jeste, ne može da bude znatno razvijeniji od njenih ostalih delova. Ili poput mnogih stvari, advertajzing je slika i prilika stepena razvoja jedne zemlje. Pa i otvorenosti. Ali šta se desilo sa našom industrijom? Gde je nestala kritika? Ona zdrava kritika unutar industrije koja nas čini boljim.

Strah ili mrak

Ne mogu ni sam da pronađem razlog zašto kolege iz industrije ćute ili još gore - pokušavaju da ućute one koji jasno i glasno pričaju o problemima, šta im se sviđa ili ne. Da li je to egzistencijalni strah ili strah od štrčanja ili samo mrak ćutanja i beznadežnosti koji je progutao srpski marketing? Ili, ono u šta ne želim da verujem, da nikoga ništa ne interesuje, pa zato im i nije stalo da imaju svoja stav i glas.
Već duže vreme sam ubeđen da je strah u kostima jedan od osnovnih ubica naše industrije. Strah da kažemo da je nešto smeće, strah da se suprotstavimo klijentima, direktoru, kreativnom direktoru. Nerazumnim zahtevima, očekivanjima, lošim uslovima, malim budžetima.
Možemo li i kako da pobedimo taj sveprisutan strah?
Strah da se borimo za naše ideje jer možda verujemo da manje vrede. Strah da se borimo za našu industriju.
Strah da kažemo NE. Strah da odbijemo najidiotskije ideje. Možda strah od zameranja?
Strah da lupimo, ispadnemo glupi. Pogrešimo? Strah da zvučimo neshvaćeno. Strah od pada, strah od gubitka posla. Strah od kredita. Strah za decu.
Strah da javno iznesemo argumentovanu kritiku, jednom, drugi put, uvek i da ne budemo shvaćeni kao dežurni hejter?
Da li je sve ovo toliko lošije od stanja u kojem se nalazimo kao industrija?

Da li je vrag odneo šalu?

Do pre nekoliko godina, razni parodični nalozi i blogovi koji su se sprdali sa svim negativnim tekovinama domaće industrije su zaista bili zabavni i smešni. Danas, teško da mogu da me nasmeju. Ništa tu nije smešno, ni zabavno više.
Koliko nam je loše? Ako industrija godinama unazada radi za manje i manje i para, kvalitet onoga što proizvodima postaje sve diskutabilniji, konkurencija sve oštrija i nelojalnija, industrija ima groznu reputaciju, odlaze nam najbolji - iz zemlje ili industrije, a agencijski mastondi se sve teže prilagođavaju sezimičkim potresima, da li onda možete da pomislite kako nam dobro ide?
Toliko nam je loše da ova naša marketinška industrija uopšte nije konkurentna negde tamo globalno, recimo u Kanu. Ove godine iz Srbije nije bilo nijednog prijavljenog rada, dok poređenja radi Hrvatska je imala 11, a Slovenija 8 prijava. Jedna ratom opustošena Ukrajina 89 prijavljenijh radova i jasno je da je tu nema nikakvog opravdanja

Za očišćen marketing, za čistiju Srbiju

Sa druge strane, kao neko ko sada dolazi iz digitalnog marketinga gde se stvari jako brzo dešavaju, a rast je i dalje veliki, ali usporen, ne mogu da kažem da baš delimo istu sudbinu svih agencija. Ali možemo li mi, novonarasli digitalni sektor, nove mlade stasale agencije da budemo iznad situacije i eventualno pomognemo celoj industriji?
Kao neko ko potiče iz tradicionalnih agencija, a sada na strani digitala, beskompromisno se zalažem za promene. Kao prva od njih je povratak stare dobre kritike.
Svim svojim ubeđenjima ću braniti i svoje i bilo čije pravo da ima stručno i argumentima potkovano mišljenje. Pa makar zbog toga bio i izbacivan iz besmislenih i neiskrenih udruženja. Da kaže šta misli, ukaže na svo đubre koje nam se servira i valja kao profesionalni marketing. Dok god budem ovde gde jesam ću se boriti protiv šarlatana koji su tu da prošetaju marketingom, pa šta nam ostave - ostave. Braniću dok budem imao snage obraz profesije i ukazivati na sve ono što ne valja. Koliko imam energije i vremena. Moja misija je uspela kada poput Srbije budemo počistili advertajzing od đubreta koje se nagomilavalo ovih godina. Svako u svom dvorištu.
Onog trenutka kada budemo samokritičniji, otvoriće nam se nove prilike za rast i razvoj. Mogućnost da sagledamo gde smo i šta smo i koji put treba preći do svetlije strane najlepšeg posla na svetu.

*blog tekst je napisan 17/07/2018 i do sada nije objavljen. Za potrebe objave posle toliko vremena je blago ažuriran.

Autor: Ivan Živković, Managing Director Pioniri Communications